Moja najbolja drugarica i ja se družimo od detinjstva, a njeni roditelji su me uvek gledali kao drugo dete. Prošle nedelje sam otišla kod nje da spremamo težak ispit, a u kući je bio samo njen otac. Sve je bilo potpuno normalno dok drugarica nije istrčala do prodavnice na deset minuta da nam kupi sok, ostavljajući me samu u dnevnoj sobi.
U tom momentu, čovek kojeg sam godinama poštovala pokazao je svoje pravo, jezivo lice.
Ušao je u sobu, zaključao ulazna vrata i seo tik do mene na kauč. Počeo je da mi daje previše slobodne komplimente, a onda je iznenada nasrnuo na mene, uhvatio me za ruke i pokušao na silu da me odvuče ka spavaćoj sobi kako bi ostvario odnose sa mnom. Bila sam potpuno paralizovana od straha, ali sam u sekundi skupila snagu, odgurnula ga svom silinom, zgrabila svoje stvari i izletela kroz prozor prizemlja pravo na ulicu! Još uvek se tresem od šoka i ne smem drugarici da kažem šta je njen otac pokušao da uradi, jer se plašim da će joj to uništiti porodicu, a u čistom sam strahu šta će se desiti ako ga ponovo sretnem!
