Podvalila sam mu tabletu da spava kao beba onda je ovaj napravio bebu od mene…

Podvalila sam mu tabletu da spava kao beba onda je ovaj napravio bebu od mene… Kada smo išli na put, moj dečko i ja, podvalila sam mu tabletu za spavanje. Potom sam mirno čačkala po njegovom mobu, saznala sve šifre društvenih mreža i instalirala aplikaciju pomoću koje ga mogu pratiti 24/7. On to ne zna,

čak je oduševljen što nisam kao druge i nikada ga ne pitam gdje se nalazi. Također čuvam inkriminirajuće podatke o njemu u slučaju da me prevari. Nije ni svjestan koliko lako može da ostane bez posla pa čak i

da bude sudski gonjen obzirom da radi u ozbiljnoj firmi. Podržavam normalan raskid veze ali prevare se užasavam i učinit ću sve što je u mojoj moći da mu zagorčam život ako do iste dođe. U to naravno spadaju i laži, druženje sa kolegicama i dopisivanje sa svim osobama ženskog spola.

Bio jednom jedan čovek – neverni Toma.

      No Comments on Bio jednom jedan čovek – neverni Toma.

Bio jednom jedan čovek – neverni Toma.

Imao je veoma loš period, danima mu se ređao jedan problem za drugim.

Vremenom je izgubio veru da će biti bolje i počeo je da se pita gde je sada Bog i zašto mu se sve to dešava.

-Bože, mogu li da te pitam nešto?

,,Možeš, naravno!”, reče Bog.

–Zašto si dozvolio da mi se dese sve ove loše stvari?

,,Kako to misliš?”, upita Bog.

-Jutros sam se uspavao za posao.

,,Da, znam”, reče Bog.

-Trebala mi je čitava večnost da mi auto upali, pa sam morao da idem autobusom.

,,Da, video sam”, reče Bog.

-U povratku sa posla mi se ispraznila baterija na telefonu, pa nisam mogao da ugovorim novi posao.

,,Da, znam”, reče Bog.

-I kao da to nije bilo dovoljno, kada sam došao kući, saznao sam da mi je pas uginuo. Danima mi ništa ne ide! Zašto si dozvolio da mi se sve to desi? Kada će mi se desiti nešto lepo?

,,Ako si završio, dozvoli mi da ti objasnim.

Znaš, anđeo smrti je stajao jutros pored tvog kreveta i ja sam poslao jednog od svojih anđela da se bori sa njim za tvoj život. U međuvremenu, pustio sam te da spavaš. Nisam dozvolio da ti auto odmah upali, zato što je na putu bio pijani vozač koji bi te udario da si mu bio na putu. Tvoj telefon je prestao da radi kada je osoba sa kojom si razgovarao pokušala da ti ponudi prevaru i laž. Izgubio bi posao koji imaš. I da, tvoj pas…Neko je bacio otrov u tvoje dvorište, pa sam mislio da ćeš lakše podneti da ga pojede tvoj pas nego tvoja deca koja se tu igraju…

A na tvoje poslednje pitanje ću odgovoriti pitanjima. Da li si primetio da je tvoj sin prošle nedelje napravio svoje prve korake? Da li si primetio da je tvoja ćerka naučila svoju prvu pesmu? Da li si primetio da si imao slobodne dane i da si praznike proveo sa porodicom? Da li si primetio da se smeješ svako veče dok večeraš? NIsam siguran da razumem šta tačno priželjkuješ.”

Uhvatim je za struk i pritisnem uza zid

      No Comments on Uhvatim je za struk i pritisnem uza zid

Uhvatim je za struk i pritisnem uza zid… Imam trideset tri godine, radim na adaptacijama stanova. Beton, prašina, alat u ruci, znoj na koži – to je moj fah.  Uglavnom si nevidljiv. Radiš, ideš, voziš dalje. Ali ova kuća… jeb..te.

Bogata četvrt. Parket od oraha, ogledala kao u hotelu. I ona – vlasnikova žena. Katarina. Možda četrdeset i neka, ali to ne znači ku..a kad vidiš kako joj tijelo leži u onoj haljini kao da je slivena za nju. Dupe za ugristi. Si–e za lizati satima. Lice – sve pod špagu. Ledena kraljica. 

Svaki dan, ista priča: “Kafa je na kuhinjskom pultu”, “Molim vas pazite na tepih”, “Muž dolazi za vikend”. Bla bla.

Ali tog dana… tog dana je ušla tiho, dok sam ja razvaljivao zid između kuhinje i dnevne. Bilo je vruće. Skinuo sam majicu. Znoj mi je curio niz leđa. 

U jednoj ruci čekić, u drugoj pajser.

Čujem kloparanje štikli. Okrenem se – a ona tamo. Haljina tanja nego obično. Preko ramena ogrnuta svilena marama, a ispod… bradavice probijaju platno. Bez grudnjaka. Pogled mi pada niže – duge noge, crne štikle, kurvinjski sjaj u očima.

Zapalila je cigaretu. Uvukla prvi dim. Zrak je bio gust.

“Teški su ti alati,” rekla je.

Glas joj dubok, promukao. Oči kao da skidaju sa mene sve ono što još nisam skinuo.

“Ako možeš da razvališ zid… možda možeš i mene.”

Pogledali smo se. Nije se nasmijala. Samo prišla. Lagano, sigurno. 

Miris njenog parfema pogodio me je u mozak kao udarac ciglom. Srce mi stane. Kurac se diže sam, krv udara u sljepoočnice.

Skinula je maramu, bacila je na naslon fotelje. Polako, kao da zna šta radi svakim pokretom.

“Znaš… dugo gledam kako ti mišići rade. Svaki pokret. Svaka žila na podlaktici. Samo sam čekala da mi muž ode.”

Ni riječi više. Zakoračila je i spustila ruke na moj grudni koš. Nokti su mi klizili po prsima, a ja sam stajao kao kip, ali kurac – kurac je već nabijen, tvrd, spreman da razvali.

Odgurnuo sam alat. Uhvatim je za struk i pritisnem uza zid. Zadrhti. Nema bijega. Ruka mi klizi niz njena leđa, hvata dupe, stisnem ga grubo.

“Mmm… tvrdo,” šapće. “Baš kako volim.”

Zgrabim joj haljinu s obje strane, podignem – i ispod: ništa. Bez gaćica. Pička joj obrijana, glatka, vlažna već.

“Kurvo,” promrmljam.

“Da,” odgovori. “Tvoja sam. Jebi me.”

Okrenem je prema zidu, savijem joj leđa. Koljena joj zadrhte, ruke osloni iznad glave. Prstima joj razmičem guzove – pička joj sjaji. Napeta, spremna. Kliznem prstom niz usmine – kaplje. Guram srednjak unutra. Klizi odmah, tako vlažno, toplo.

“Koliko si vlažna…” kažem.

“Ne znaš koliko sam te puta zamislila kako mi to radiš. Prstima… pa kur..m…”

Zastanem. Rukom skinem šorc. Bez ga.a, naravno. Kurac mi izbija van, debeo, nabrekao, pulsira. 

Položim ga između njenih guzova, kliznem niz ulaz. Ona zastenje.

“Hoćeš ga?”

“Jebeno da.”

Zabijem ga u nju. Do kraja. Jecaj. Zid primi udar. Katarina se grči, stisne mi kurac svom snagom.

“Ahhhh, jebii meee!”

Počnem da je jebem. Brzo. Sirovo. Ruke joj drhture na zidu, noge joj se razmiču. Sise joj se njišu svuda, bradavice krute kao čelik. 

Ja joj zabijam iz sve snage, muda mi lupaju po njenoj pici, a ona stenje kao kučka.

“Jebii… jače… udari me po guzici!”

Zavalim joj dlan preko guze. CRACK. Koža joj zarumeni. Opet. CRACK. Jaukne.

“Sve bih dala da mi muž jebe ovako. Ali on je kurac bez krvi. Ti… ti si zvijer.”

Zgrabim je za kosu, povučem nazad. Pljujem joj po vratu, ona se smeje, razmazuje slinu po obrazima.

“Spusti se,” naređujem.

Pada na koljena. Ruke joj drhte dok hvata moj ku,,c – mokar od nje. 

Liže gla,ić kao da ga moli. Guta ga, davi se, suze joj klize niz obraze. Grčim joj kosu, nabijam je na ku,, do jaja.

“Dublje.”

“Mhmmmfff…” Jeca, ali ne pušta. Moja m,a joj na bradi. Liže ih, cucla. Sisa me kao da nikad više neće.

Izvlačim ga iz usta, sperma mi već kuva u jajima.

“Lezi na pod.”

Rasprostire se na hladnom parketu. Tijelo joj vlažno, pi,,a crvena, natečena. Ku,ac joj nabijam opet, ovaj put brutalnije. 

Ulazi u nju kao klip. Nabijam je do bola, do suza.

“Puniii meee!” viče. “Napuni me tvojim ku,,em, tvojom s,,mom, hoću da je osjetim do grla!”

Zadnji trzaji. Stežem zube. Kurac mi pulsira. Vučem ga van i svršavam preko nje – sperma joj šiba preko trbuha, sisa, vrata.

“Ahhh… jebo te, Katarina…”

“Svaki dan si ovde. Možeš i ovo svaki dan da mi radiš.”

Leži, razmazuje spermu po sisama, bradavicama. Miriše prste.

“Sljedeći put… da razvalimo još neki zid. Možda… onaj između mene i moje guze?”

Zavukla se prstima nazad, pritisla anus, polako… najavila sljedeći čin.

Jedan čovek je bio do te mere fasciniran leptirima da je ih je svakodnevno satima gledao kako lete.

Jedan čovek je bio do te mere fasciniran leptirima da je ih je svakodnevno satima gledao kako lete.

U želji da ih bolje upozna, proučavao je njihov neobičan put transformacije i nastajanja.

Jednoga dana, uočio je maleni otvor na čauri leptira. Čovek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati energično muči da bi izvukao svoje slabašno telo kroz taj maleni otvor.

Onda je leptir stao, činilo se da ne može dalje i da je odustao.

Zato je čovek odlučio da pomogne leptiru.

Otišao je kući, uzeo malene makaze i izrezao čauru tako da otvor bude dovoljno velik. Leptir je sa lakoćom izašao, ali…

Imao je krhko telo i smežurana krila. Čovek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da će se krila svakog trenutka otvoriti, povećati, raširiti i vinuti u nepoznate i neistražene visine.

Međutim, ništa se nije dogodilo.

Leptir je ceo svoj kratki život proveo puzeći okolo sa slabašnim telom i nerazvijenim krilima.

Nikada nije poleteo…

Uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, čovek nije razumeo da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čaure deo puta njegovog razvoja, kako bi, kada se oslobodi čaure, bio dovoljno snažan, otporan i spreman za ovaj svet.

Najveće bogatstvo koje možemo da ponudimo nekome jeste da mu dopustimo da on otkrije sopstveno.

U želji da nekome pomognemo, često ulazimo u ulogu spasioca i ponekad potpuno nesvesno možemo prekinuti određene procese i uskratiti lekcije koje su neophodne drugoj osobi kako bi ojačala i evoluirala.

Jedan čovek koji je prodavao na pijaci se žalio svom kolegi:

Jedan čovek koji je prodavao na pijaci se žalio svom kolegi:

,,Gaze te bezdušno! Ako ne platiš porez državi, ne zanima ih da li imam decu, ni od čega živiš i kakve probleme imaš…Zato, brate, gazi i ti druge bezdušno i gledaj samo svoje dupe!”

Ovo se zove faktor prenosnog pritiska.

Pritisnut čovek koji biva gažen od strane drugog (koji je samo prividno jači), da bi preživeo, na neki način biva prinuđen da gazi druge koji mu se učine slabijim. Kada je um prestravljen i kada postoji odsustvo samosvesti i empatije, čovek prirodno širi mržnju i nesreću u društvu, pa tako možemo videti veliki broj ovakvih ljudi koji su duboko nesrećni i nezadovoljni sobom.

Jedan odličan primer za to bi bila gužva u gradskom prevozu. Ako čovek ,,mora” da uđe u autobus koji je toliko pun da u njemu jedva da može i da se diše i on pokušava na silu da uđe, on nema načina sebi da pomogne, osim da drugome pogorša, stoga će možda težiti da povredi druge da bi njemu bilo dobro.

Keva me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim

Keva me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim… Sve je pocelo jednog leta imao sma 14 godina i keva i moja sestra Marija koja imala 15 godina, otac nas je ostavio pre par godina. Keva je bila na poslu, sestra u skoli, ja kao po obicaju sam gledao neke po.nice, kad oko 3 sata popodne keva stize sposla i nisam stigao da ispustim te…ost, kasnije je stigla i sestra iz skole, nista posebno se nije desilo to popodne, a uvece smo ostali da gledamo neki film, sestra je zaspala pored mene a keva se naslonila pored mene i gledala film zajedno sa mnom, oko 12 ona je vec zaspala i taman tada je poceo neki film na palmi secam se po.nic stari, ja sam se sav uznervozio,alatka mi se di.la al nisam siguran da li mogu da ga m..im, probudice se neko ipak smognem snage i pocnem da baca, u pocetku polako pa sve jace..odjednom

osjetim da me neko gleda, pogledam prema kevi ona me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim, on hoce da eks…dira, ona se nasmesi i kaze slobodno to je normalno za tebe u tvojim godinama, ohrabren njenim recima nastavih gledajuci je u oci..u to vreme keva koja je bila izuzetno zgodna riba sa grudima koje je ceo grad obozavao, skinu majcu i pokaza mi njene ogromne grudi..nisam izdrzao.. uhvatio sam je za drugi i poceh da je mazim..ona mi uze ruku i spusti je do njenih ga.ica,ubacih ruku u ga.ice.. ona u tome momentu otkri prekrivac i svo troje smo bili okriveni, na moje zaprepascenje keva poce da dira sestru po gacicama i zavuce joj ruku u gacice, znao sam da sestra spava kao top,keva joj je

polako skinula gacice i stavi joj prst..nisam mogao da verujem.. prebacih se preko pazeci da ne probudim sestru i polako joj stavih u nju..stavljao sam ga u pocetku polako pa sve jace dok nisma pustio tecnost u njoj..nakon te noci natezali smo se skoro svaku noc i uskoro je keva zatrudnela i rodila mi cerku… zivot je isao svojim tokom ja sam vec postao zreo momak i dalje sam punio kevu, sestra se udala..Kad sam napunio 30 godina keva je tada imala 48 godina ali je bila kao ribe od 35 godina, cerka nam je imala 16 godina i vec se bila razvila u lepu devojku, imala je na mamu grudi bas velike,dugu kosu crnu kao noc i lepe crne oci..jedne noci dok smo kao po obicaju gledali nesto na tv,ja sam se uspalio moja cerka je spavala pored nas, ja pored keve, i negde oko 12 odlucim se ja da opet se dohvatim sa kevom dok je ćerka mirno spavala kraj nas,i kao nekad pre 16 godina keva uradi istu stvar.

Ja sam Milica sada vec udata zena u cetrdesetim godinama, kao mlada bila sam sa jako puno muskaraca volela sam flert

Ja sam Milica sada vec udata zena u cetrdesetim godinama, kao mlada bila sam sa jako puno muskaraca volela sam flert a i intime,,dok sam bila klinka moji roditelji su se razisli a ja ostala sama sa babom da se brinem o sebi…kad sam napunila 17 godina, zaposlila sam se u obliznjoj kafani gde su se vecinom dolazili starci i olosi… zamislite ja mlada klinka visoka uredna sluzim pijanu gospodu u pedesetim godinama, jedno vece sam dozivela tamo jedno zivotno iskustvo… jedan cika Mile ugledan poljoprivrednik u selu, jedina mana mu je bila, bio je sklon picu… bio je ozenjen ima i decu stariju od mene… uvek u moju smenu

je dolazio i gledao u moje mlado telo,, nekad bi me pipkao po zadnjici, nije mi to smetalo, jedno vece na fajrontu ponudio mi je da me odbaci kuci,,pristala sam,,, sela sam u njegovu ladu nivu onako u stiklicama i kratkoj suknjici,, on je bio polu pijan, govorio mi je kako ce oterati zenu iz kuce i dovesti mene kod njega, kako necu nista morati da radim sem da uvek budem spremna za za muski polni organ…ja mlada smesila sam se,,,i u sebi mastala kako bi to izgledalo…za nekoliko meseci ja sam sa njim imala vise puta odnos, dovodila sam ga cak i kuci kod moje babe,,govorila sam baki da je on majstor i dosao je da popravi

sporet koji nam je bio u kvaru, svaki momenat sam mu poklanjala sebe,,,do jednog dana kada sam ostala trudna! pocela me hvatati mucnina primetila sam neke promene ,odveo me je kod ginekologa platio pregled.. i tada mi je ginekolog rekao da sam u trecem mesecu trudnoce…. uplasila sam se jako i osecala sam se nemocno… cika mile je samo rekao da se ne sekiram da ce me ozeniti imdovesti kuci, da ce zenu izjuriti iz kuce! tako je i bilo udala sam se za njega preselila sam se,,, stomak je moj rasao, to su bili daani kad smo svaki momenat koristili za krevet,,,r

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’.

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’.

Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.”

On mučenik, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail.

Direktor će na to: “E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti…”

Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu.

Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital.

Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.

Tada je shvatio da bi mu taj sistem mogao omogućiti da preživi, pa ga je ujutro počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer.

Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu kako bi mogao povećavati opseg posla, a kasnije je zamijeni jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postane vlasnik male flote vlastitih motornih vozila.

Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD.

U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život.

Pozvao je agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Agent ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail kako bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.

“Baš čudno” prokomentirao je agent osiguranja. “Nemate e-mail a uspjeli ste napraviti imperij. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!”

Čovjek se zamisli, pa odgovori: “… U Microsoftu čisteći WC školjke!!!”

Moralna poruka br. 1: Internet ne rješava sve probleme u životu.

Moralna poruka br. 2:Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš.

Moralna poruka br. 3:Ako si primio/-la ovu poruku preko e-maila… bliži/-a si čišćenju WC školjki, nego tome da postaneš milijunaš.

U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove

U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmerno voleo. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu a drugu belu i rekao sinu :
” Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti- dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori belu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”

Mladić je dostojno ispratio oca a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dve kutijice te krenuo u svet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju… Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoću na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao izradjen, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo zdelu pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

Onda su došle poplave, Jang Ce ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigde nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima , spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i video da mu je neko ukrao jedino što je imao- zdelu za pirinač , pamučnu košulju i dva juana… Potekle su gorke suze i mladić je rešio da se ubije… Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za pretstojeći čin, i dok ih je spuštao niz telo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa- dve kutijice nasledjene od oca.

Otvorio je belu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i video očev rukopis. Pisalo je : ” Ovo će proći! ”

Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije umeo da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.

Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog starešine . Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski starešina je bio pravedan čovek i znao je uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao a vrlo brzo mu je odvojio i deo u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.

Sve se promenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo , radio je sve više umesto samog gradskog starešine koji je star i onemoćao poverio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i pripadni , njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno i u ljubavi , u dvoje, uvećali su svoje bogatstvo do neslućenih razmera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svom prelepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili ućeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, ćitajući Konfičija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.

Jedne takve predvečeri, setio se celog svog života koji je prohodao od najgore bede do kompletne sreće. Setio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, setio se oca. Setio se one druge kutije koju mu je otac dao…

Otvorio je crnu kutijicu. U joj je bili smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : ” I ovo će proći.”

Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu.

Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu. Nije ih prepoznala.

Rekla je: „Mislim, da vas ne poznajem, ali verujem da ste gladni. Uđite u kuću i nešto pojedite.“

„Je l’ suprug kod kuće?“, pitali su.

„Ne“, odgovorila je. „Izašao je.“

„Onda ne možemo ući“, odgovorili su.

Uveče, kad je suprug došao kući, rekla mu je šta se dogodilo.

„Idi, reci im da sam kod kuće i pozovi ih unutra!“ Žena je zaista otišla i pozvala starce da uđu.

„Ne možemo  zajedno ući u kuću,“ odgovorili su.

„Zašto sad?“ upitala je.

Jedan od staraca joj počne objašnjavati: „Njegovo ime je Zdravlje,“ rekao je i pokazao na jednog prijatelja. Pokazujući na drugoga je rekao: „On je Uspeh, a ja sam Ljubav.“ Na to je dodao: „Sada idi i dogovori se s mužem koga od nas želite imati u vašem domu.“

Žena je ušla u kuću i rekla mužu što je rekao.

Muž je bio oduševljen. „Divno!!“, rekao je. „Ako je tako, pozovimo Zdravlje. Neka uđe i napuni naš dom zdravljem!“

Žena se nije složila. „Dragi moj, zašto ne bi pozvali Uspeh?“

Njihova kćerka je slušala u drugom kraju kuće. Priskočila je sa svojim predlogom: „Ne bi li bilo bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi onda bio ispunjen ljubavlju!“

„Poslušajmo njen savet,“ rekao je muž ženi. „Idi i pozovi Ljubav, neka on bude naš gost.“ Žena je otišla napolje i upitala: „Koji od vas je Ljubav? Molim Vas, uđite i budite naš gost.“ Ljubav je ustao i počeo hodati prema kući. Ostala dva su u isti čas ustala i pošla za njim.

Iznenađena, žena upita Zdravlje i Uspjeh: „Pozvala sam samo Ljubav, zašto vi ulazite?“ Starci uglas odgovoriše: „Da si pozvala Zdravlje ili Uspeh, druga dva bi ostala napolju. Pozvala si Ljubav i gde god ide on, i mi obojica idemo s njim. Gde god je ljubav, tu su takođe zdravlje i uspjeh !