Keva me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim

      Comments Off on Keva me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim

Keva me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim… Sve je pocelo jednog leta imao sma 14 godina i keva i moja sestra Marija koja imala 15 godina, otac nas je ostavio pre par godina. Keva je bila na poslu, sestra u skoli, ja kao po obicaju sam gledao neke po.nice, kad oko 3 sata popodne keva stize sposla i nisam stigao da ispustim te…ost, kasnije je stigla i sestra iz skole, nista posebno se nije desilo to popodne, a uvece smo ostali da gledamo neki film, sestra je zaspala pored mene a keva se naslonila pored mene i gledala film zajedno sa mnom, oko 12 ona je vec zaspala i taman tada je poceo neki film na palmi secam se po.nic stari, ja sam se sav uznervozio,alatka mi se di.la al nisam siguran da li mogu da ga m..im, probudice se neko ipak smognem snage i pocnem da baca, u pocetku polako pa sve jace..odjednom

osjetim da me neko gleda, pogledam prema kevi ona me gleda i smeska se, ja nisam znao sta da radim, on hoce da eks…dira, ona se nasmesi i kaze slobodno to je normalno za tebe u tvojim godinama, ohrabren njenim recima nastavih gledajuci je u oci..u to vreme keva koja je bila izuzetno zgodna riba sa grudima koje je ceo grad obozavao, skinu majcu i pokaza mi njene ogromne grudi..nisam izdrzao.. uhvatio sam je za drugi i poceh da je mazim..ona mi uze ruku i spusti je do njenih ga.ica,ubacih ruku u ga.ice.. ona u tome momentu otkri prekrivac i svo troje smo bili okriveni, na moje zaprepascenje keva poce da dira sestru po gacicama i zavuce joj ruku u gacice, znao sam da sestra spava kao top,keva joj je

polako skinula gacice i stavi joj prst..nisam mogao da verujem.. prebacih se preko pazeci da ne probudim sestru i polako joj stavih u nju..stavljao sam ga u pocetku polako pa sve jace dok nisma pustio tecnost u njoj..nakon te noci natezali smo se skoro svaku noc i uskoro je keva zatrudnela i rodila mi cerku… zivot je isao svojim tokom ja sam vec postao zreo momak i dalje sam punio kevu, sestra se udala..Kad sam napunio 30 godina keva je tada imala 48 godina ali je bila kao ribe od 35 godina, cerka nam je imala 16 godina i vec se bila razvila u lepu devojku, imala je na mamu grudi bas velike,dugu kosu crnu kao noc i lepe crne oci..jedne noci dok smo kao po obicaju gledali nesto na tv,ja sam se uspalio moja cerka je spavala pored nas, ja pored keve, i negde oko 12 odlucim se ja da opet se dohvatim sa kevom dok je ćerka mirno spavala kraj nas,i kao nekad pre 16 godina keva uradi istu stvar.

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’.

      Comments Off on Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’.

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’.

Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.”

On mučenik, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail.

Direktor će na to: “E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti…”

Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu.

Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital.

Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.

Tada je shvatio da bi mu taj sistem mogao omogućiti da preživi, pa ga je ujutro počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer.

Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu kako bi mogao povećavati opseg posla, a kasnije je zamijeni jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postane vlasnik male flote vlastitih motornih vozila.

Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD.

U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život.

Pozvao je agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Agent ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail kako bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.

“Baš čudno” prokomentirao je agent osiguranja. “Nemate e-mail a uspjeli ste napraviti imperij. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!”

Čovjek se zamisli, pa odgovori: “… U Microsoftu čisteći WC školjke!!!”

Moralna poruka br. 1: Internet ne rješava sve probleme u životu.

Moralna poruka br. 2:Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš.

Moralna poruka br. 3:Ako si primio/-la ovu poruku preko e-maila… bliži/-a si čišćenju WC školjki, nego tome da postaneš milijunaš.

U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove

      Comments Off on U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove

U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmerno voleo. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu a drugu belu i rekao sinu :
” Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti- dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori belu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”

Mladić je dostojno ispratio oca a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dve kutijice te krenuo u svet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju… Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoću na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao izradjen, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo zdelu pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

Onda su došle poplave, Jang Ce ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigde nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima , spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i video da mu je neko ukrao jedino što je imao- zdelu za pirinač , pamučnu košulju i dva juana… Potekle su gorke suze i mladić je rešio da se ubije… Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za pretstojeći čin, i dok ih je spuštao niz telo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa- dve kutijice nasledjene od oca.

Otvorio je belu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i video očev rukopis. Pisalo je : ” Ovo će proći! ”

Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije umeo da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.

Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog starešine . Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski starešina je bio pravedan čovek i znao je uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao a vrlo brzo mu je odvojio i deo u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.

Sve se promenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo , radio je sve više umesto samog gradskog starešine koji je star i onemoćao poverio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i pripadni , njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno i u ljubavi , u dvoje, uvećali su svoje bogatstvo do neslućenih razmera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svom prelepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili ućeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, ćitajući Konfičija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.

Jedne takve predvečeri, setio se celog svog života koji je prohodao od najgore bede do kompletne sreće. Setio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, setio se oca. Setio se one druge kutije koju mu je otac dao…

Otvorio je crnu kutijicu. U joj je bili smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : ” I ovo će proći.”

Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu.

      Comments Off on Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu.

Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu. Nije ih prepoznala.

Rekla je: „Mislim, da vas ne poznajem, ali verujem da ste gladni. Uđite u kuću i nešto pojedite.“

„Je l’ suprug kod kuće?“, pitali su.

„Ne“, odgovorila je. „Izašao je.“

„Onda ne možemo ući“, odgovorili su.

Uveče, kad je suprug došao kući, rekla mu je šta se dogodilo.

„Idi, reci im da sam kod kuće i pozovi ih unutra!“ Žena je zaista otišla i pozvala starce da uđu.

„Ne možemo  zajedno ući u kuću,“ odgovorili su.

„Zašto sad?“ upitala je.

Jedan od staraca joj počne objašnjavati: „Njegovo ime je Zdravlje,“ rekao je i pokazao na jednog prijatelja. Pokazujući na drugoga je rekao: „On je Uspeh, a ja sam Ljubav.“ Na to je dodao: „Sada idi i dogovori se s mužem koga od nas želite imati u vašem domu.“

Žena je ušla u kuću i rekla mužu što je rekao.

Muž je bio oduševljen. „Divno!!“, rekao je. „Ako je tako, pozovimo Zdravlje. Neka uđe i napuni naš dom zdravljem!“

Žena se nije složila. „Dragi moj, zašto ne bi pozvali Uspeh?“

Njihova kćerka je slušala u drugom kraju kuće. Priskočila je sa svojim predlogom: „Ne bi li bilo bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi onda bio ispunjen ljubavlju!“

„Poslušajmo njen savet,“ rekao je muž ženi. „Idi i pozovi Ljubav, neka on bude naš gost.“ Žena je otišla napolje i upitala: „Koji od vas je Ljubav? Molim Vas, uđite i budite naš gost.“ Ljubav je ustao i počeo hodati prema kući. Ostala dva su u isti čas ustala i pošla za njim.

Iznenađena, žena upita Zdravlje i Uspjeh: „Pozvala sam samo Ljubav, zašto vi ulazite?“ Starci uglas odgovoriše: „Da si pozvala Zdravlje ili Uspeh, druga dva bi ostala napolju. Pozvala si Ljubav i gde god ide on, i mi obojica idemo s njim. Gde god je ljubav, tu su takođe zdravlje i uspjeh !

Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svakoga dana morao sedeti na svom krevetu

      Comments Off on Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svakoga dana morao sedeti na svom krevetu

Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svakoga dana morao sedeti na svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se upoznali i razgovarali celoga dana. Pričali su o svojim porodicama, poslu, gde su bili u vojsci i gde na odmoru. Svakog dana je muškarac koji je sedeo do

prozora opisivao drugome stvari koje je video napolju. Muškarac na drugom krevetu je počeo živeti za te trenutke kada je njegov prijatelj sedeo i pričao o događajima i bojama spoljašnjeg sveta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su deca spuštala svoje čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cveće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je ulepšavalo kraj, a u daljini su se videla svetla grada. Kada je muškarac do prozora detaljno opisivao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu bi zatvorio oči i zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac do prozora opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je video u svojoj glavi . Tako su prolazili dani i nedelje. Jednog jutra je sestra donela vodu za umivanje i do prozora pronašla telo

muskarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je iznelo telo iz sobe. Tada je drugi muškarac zamolio da ga pomaknu do prozora. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinuvši se da se udobno namesti i ostavila ga samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi put pogledao spoljašnji svet. Konačno je imao priliku da sam uživa u lepotama. Pogledao je kroz prozor i ugledao prazan zid. Kada se sestra ponovo pojavila, muškarac je pitao koji je to razlog da je pokojni prijatelj tako lepo opisivao stvari u spoljašnjem svetu. Sestra mu je objasnila da je bio slep i da nije mogao videti zid koji je stajao ispred prozora i dodala: “A možda je ipak hteo usrećiti vas.”

Pre mnogo godina, toliko mnogo da smo već i zaboravili kad je to tačno bilo, živeo u nekoj varošici na jugu Brazila jedan sedmogodišnji dečak

      Comments Off on Pre mnogo godina, toliko mnogo da smo već i zaboravili kad je to tačno bilo, živeo u nekoj varošici na jugu Brazila jedan sedmogodišnji dečak

„Pre mnogo godina, toliko mnogo da smo već i zaboravili kad je to tačno bilo, živeo u nekoj varošici na jugu Brazila jedan sedmogodišnji dečak po imenu Žoze. Rano je ostao bez roditelja pa ga je prihvatila jedna tetka, teška cicija, koja, uprkos silnim parama koje je imala, nije gotovo ništa trošila na svog sestrića. Žoze, koji nikad nije saznao šta je ljubav, smatrao je da je život takav i nije se sekirao zbog toga.

Kako su stanovali u bogataškom kraju, tetka je primorala direktora škole da primi njenog sestrića, plativši samo deseti deo školarine, uz pretnju da će se žaliti prefektu ako direktor na to ne pristane. Direktor nije imao izbora, ali je zato koristio svaku priliku da naloži nastavnicima da kinje i ponižavaju Žozea, u nadi da će se mališan neprimerno vladati i pružiti mu tako povod da ga izbaci iz škole. Međutim, Žoze, koji nikad nije saznao šta je ljubav, smatrao je da je život takav, i nije obraćao pažnju na to.

Došlo je Badnje veče. Svi đaci su bili obavezni da prisustvuju ponoćnoj misi u jednoj crkvi, daleko izvan varoši, jer je mesni paroh bio na putu. Dok su išli prema crkvi, dečaci i devojčice su razgovarali o tome šta će zateći u svojim cipelicama sutra ujutru, na Božić: nova odela, skupe igračke, čokolade, trotinete i bicikle. Svi su bili svečano obučeni, kao uvek na praznik – svi, izuzev Žozea, koji je išao u svojoj pohabanoj odeći i razgaženim sandalama, suviše malim za njegove noge (tetka mu ih je dala kad je imao četiri godine rekavši da će dobiti druge tek kad napuni deset). Pojedini mališani su ga pitali zbog čega je tako dronjav i kazali da ih je stid što imaju druga koji je tako bedno obučen. Ali kako Žoze nije znao šta je ljubav, nije se ni obazirao na njihova pitanja.

Međutim, kad je ušao u crkvu, začuo orgulje i ugledao upaljene sveće, ljude odevene u najlepše ruho, porodice na okupu, roditelje zagrljene s decom, Žoze se osetio kao najbednije stvorenje pod kapom nebeskom. Posle pričešća, umesto da se vrati kući sa ostalima, seo je na crkveni prag i počeo da plače. I premda nikad nije upoznao ljubav, sada je uvideo da je sam samcit, zapostavljen i napušten od svih.

Tog trenutka, primeti pored sebe jednog dečaka, bosonogog, koji je izgledao isto tako siromašno i jadno, kao i on. Pošto ga nikad ranije nije video, zaključio je da je dečak morao dugo da pešači da bi stigao donde. Pomisli: „Mora da ovog dečaka strašno bole noge. Daću mu jednu moju sandalu i tako ću ublažiti barem pola njegove patnje.“ Jer, iako nije upoznao ljubav, Žoze je vrlo dobro znao šta je patnja i nije želeo da je i drugi osete.

Bračni par i dečak…

      Comments Off on Bračni par i dečak…

Bračni par i dečak… Dvadesetčetvorogodišnji mladić, gledajući kroz prozor voza, najednom vrisnu:

‘Tataaaaaa, gledaaaaajjjjj,  drveće se kreće unazaaaaad!’

Otac se najradosnije nasmejao gledajući s ljubavlju u svoga sina.

Ali, za to vreme jedan mlađi bračni par, koji je sedeo preko puta njih, pogledao je u momka od 24 godine sa tugom i sažaljenjem.

Iznenada mladić odjednom opet viknu:

‘Tataaaaa, pogledaaaajjj, oblaci lete sa namaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!’

Bračni par nije više mogao izdržati pa po dogovoru rekoše ocu tog mladića:

‘Gospodine, a zašto ne pošaljete svog sina nekom dobrom doktoru? Neko mu sigurno može pomoći.’

Otac se je nasmejao i uzvratio im:

‘I jesam. I mi se baš sada vraćamo iz bolnice. Moj sin, ovaj momak kog ovde vidite, bio je slep od samog rođenja. Ali mu je operacijom vraćen vid. On tek od ovog jutra može prvi put u životu da VIDI.’

Svaka osoba na ovoj planeti ima svoju priču. Ne sudite o drugima ako ih ne poznajete dobro!

Bio jednom splavar koji je prevozio ljude splavom preko reke

      Comments Off on Bio jednom splavar koji je prevozio ljude splavom preko reke

Bio jednom splavar koji je prevozio ljude splavom preko reke. Jednom tako naiđe i učitelj, neki čangrizav čovek. Kad su prelazili preko široke reke i tek što su se otisnuli od obale, a učen čovek ga upita:

– Bejaše li tako, da je bilo, da si doživeo nevreme za vreme vožnje splavom?

– Ne razumem ti ja tako zamršena pitanja, reče splavar.

– Zar nisi nikada učio jezika u školi?

– Nisam, odgovori splavar.

– Tada si pola svoga života potrošio uzalud. Na to je splavar ćutao. Ali ne prođe dugo, naiđe strašno nevreme. Udariše gromovi i kiša k’o iz kabla, a splav mali poput orahove ljuske. I splavar se nagnu suputniku pa ga upita:

– Jesi li ikad učio plivati?

– Ne, reče učen čovek.

– E, učitelju onda si potrošio čitav svoj život uzalud, jer mi upravo tonemo.

Mi plešemo tanana samo muž da ne sazna…

      Comments Off on Mi plešemo tanana samo muž da ne sazna…

Mi plešemo tanana samo muž da ne sazna… i to NIJE NAJGORE Potpuno sam izvan sebe otkako sam izašla u klub s prijateljicom i potom se dala dečku kojeg sam slučajno upoznala. I to se nije dogodilo samo jednom. Ja sam udata žena od 34 godine i imam dvoje dece uzrasta 9 i 11 godina.Volim svog muža i zajedno smo 12 godina. Prošla godina bila je strašna. Osećala sam se suvišnom.Dobila sam novi posao, ali radno vreme je bilo teško uskladiti s porodicom. Moj suprug je radio duge smene i jedva smo se viđali. Počela sam se osećati nevoljeno, kao da sam tu samo da me svi drugi gaze.Sprijateljila sam se s jednom

ženom na poslu, ali bile smo loša kombinacija. Bila je luda i obe smo se ponašale kao budale kada smo izašle. Previše sam pila i flertovala sa svakim muškarcem koji je razgovarao sa mnom. Jedne večeri sam bila u provodu kada me je jako sek.epilan dečko zamolio za ples. Bio je mlađi od mene, ali činio se uzbuđen i kupio mi je bocu šampanjca koja mi je pomutila razum. Sve je završilo odnosom u zadnjem delu kluba.Kasnije sam se osećala loše zbog toga i obećala sam sama sebi da se to neće ponoviti. Ali, glupo sam to ponovila s drugim momcima, i to tri puta. Tada sam došla pameti. Razmišljala sam šta time dobijam, a šta bih mogla izgubiti. Prestala sam da izlazim i pijem. Zaista me je sramota mog ponašanja i

strahujem da će suprug sve saznati. Ne mogu podneti ni samu pomisao da izgubim njega ili decu. Stalno razmišljam o tome kako će mi se karma vratiti jednog dana. Moj muž je promenio posao i sada radi samo danju,tako da imamo više vremena da budemo zajedno. Pružam mu svu pažnju koju mogu, ali kako da naučim živeti s onime što sam napravila? U odgovoru koji je dobila pisalo je: – Bili ste pod velikim pritiskom kada ste napravili te greške, ali prestali ste da izlazite i pijete. Zbog toga se možete osećati dobro. Alkohol i luda prijateljica su recept za nevolje, ali svi mi možemo pogrešiti kada smo previše pijani. Važno je učiti iz tih grešaka, a vi znate da ih nećete ponoviti. Skoncentrišite se svim silama na svoj brak. Objasnite svom suprugu da ste se osećali kao da se raspadate kada ste to učinili i da to ne želite ponoviti. Ponavljajte mu koliko ga volite.

Zadnjih 12 godina braka redovno imam nekoga sa strane

      Comments Off on Zadnjih 12 godina braka redovno imam nekoga sa strane

Zadnjih 12 godina braka redovno imam nekoga sa strane. U braku sam skoro 15 godina i sa mužom imam troje djece. Za njega sam se udala isključivo iz ljubavi prema njegovom novcu :). Poseban osjećaj sve ove godine je što sam mislila da on mene ne vara, da sam mu jedina na svijetu. Međutim, jutros mi je na vrata

došao, momak od nekih 20-ak godina, sav tužan i rekao mi je kako se njegova supruga i moj muž viđaju, odnosno da su u vezi, a onda mi je pokazao par vido klipova na kojima se jasno vidi SVE! Osjećam se odvratno, ljudi djevojčica, 20 godina, otac može da joj bude, stvarno bolesno… u jednoj sekundi mi se

promijenila slike koju sam imala o mom mužu. Ne kažem, nisam svetica, “šaram” sa strane, ali za ovih 12 godina nikada ništa bolesno nisam uradila. Vjerujte da obiljno razmišljam da se razvedem, ne mogu živjeti sa manijakom pod istim krovom!!