Nezaboravna Jovana

Nezaboravna Jovana… Bilo je to ljeto 2003, jedan od onih vrućih julskih dana kada zrak treperi od topline, a sunce prži sve što dotakne. Upravo sam nabavio plavu Yamahu R6, moj prvi motor, i jedva sam ga savladao. Grad je bio prepun turista, ali moje oči su bile uprte u nju – Jovanu, novu konobaricu u staroj kafani gdje sam svaki dan pio espreso. Imala je smeđu, čupavu kosu i lisičju facu – oštar nos, prodorne oči i usne koje su zvale na grijeh. Bila je niska, jedva 160 cm, ali tijelo joj je bilo savršeno oblikovano: sise malo veće, čvrste kao da su isklesane, s bra..vicama uvijek napetim, vidljivim kroz tanku tkaninu majice; dupe okruglo, čvrsto, gotovo nepristojno privlačno; struk tanak, a bokovi široki, dajući joj obline koje su obećavale sve što poželiš. Kad bi hodala, uvijala bi se kao zmija – svaki korak, svaki pokret kukova bio je pun erotske elegancije, kao da je znala koliko me izluđuje.Flert je počeo preko šanka – zadirkivanja, smijeh, pogledi koji su govorili više od riječi. Jedne noći dogovorili smo izlazak: Kotor, piće, a onda kod mene. Negdje usput plan se raspao, pa smo završili u Tivtu, na otvorenom šanku, ona pripita od koktela, ja vrtoglav od sokova. Oko tri ujutru stigli smo do Seljanova, do svjetionika. Tama je bila gusta, samo su svjetla svjetionika povremeno rezala noć, a more je mirisalo na slanu svježinu – taj oštar, nostalgičan miris koji te vraća u prošlost. Talasi su zapljuskivali obalu, tiho, ritmično, kao uspavanka iz djetinjstva, stvarajući melodiju koja se miješala s našim ubrzanim dahom. Bilo je to mjesto izvan vremena, kao da smo jedini ljudi na svijetu.Počeli smo se ljubiti, divlje, jezici su nam se preplitali u vrtlogu strasti. Zavukao sam ruke pod njenu majicu, stiskao te savršene sise – bradavice tvrde kao kamen, probijale su mi dlanove. Nosila je usku džins suknjicu; privukao sam je k sebi, razmaknuo gaćice i gurnuo kurac u nju. Bila je vlažna, ali ne potpuno spremna – stenjala je od iznenađenja, a ja sam počeo polako, pa sve brže, dublje. Spustio sam je na betonsku stazu punu kamenčića, podigao joj noge u zrak i nabijao sve jače. A ona se uvijala ispod mene kao zmija – bokovi su joj se njihali u ritmu, svaki pokret tečan, hipnotičan, kao da je stvorena za taj trenutak. Držao sam je za bokove, za to čvrsto, okruglo dupe. Grčila se, vrištala, tresla ispod mene, stežući me nogama i rukama kao da hoće da me zdrobi. Napunio sam je, drhteći, dok su nam se so.ovi cijedili po be.onu. Odmah je krenula da se trese, a to me toliko naložilo da sam sv..io još jednom, duboko u nju, dok su nam se tijela tresla u ekstazi.Ležao sam na njoj par sekundi, bez daha, dok su talasi i dalje šaputali u pozadini, a miris mora ispunjavao zrak – taj trenutak bio je savršen, kao iz sna koji nikad ne blijedi. Ustali smo, zapalili cigaru, smijali se kao ludi dok sam vadio kamenčiće iz koljena, a njena leđa bila crvena od trenja. Odvezao sam je kući, ali taj trenutak kod svjetionika – njezino savršeno tijelo kako se uvija ispod mene, zvuk talasa, slani miris mora – ostao je urezan u meni. Nedostaje mi, iako znam da ja njoj ne nedostajem. Ali taj trenutak, ta nostalgija, to je nešto što nosim sa sobom zauvijek