Komšinica Mica iz solitera Moje ime je Miloš, imam 29godina živim na Banjici I sad ću vam ispričati sta mi se desilo jedne zime pre par godina I kako sam upoznao moju komšinicu Micu. Snežni kijamet koji je tih dana zatrpao Beograd mnogima je doneo nevolje, a meni veliku radost. Živim na Banjici, u onom soliteru sa garažama. Tog zavejanog jutra sam krenuo na posao i zatekao pravi mali smet ispred svoje garaže. Jedva sam je otvorio i krenuo da lopatam kako bih isterao auto. Krajičkom oka primetih da nešto žensko, par garaža niže, skakuće kroz onaj sneg i pokušava da otvori teška metalna vrata.
U jednoj ruci joj je bio kišobran, a drugom je pokušavala da otključa zaleđeni katanac. Prvi put sam je video tu. Ionako slabo poznajem komšiluk, pošto stanujem u jednom od onih čuvenih pet solitera na Banjici a I stalno sam na poslu ili na službenim putevima. A i kad imam koji slobodan dan, bežim iz grada u prirodu. Pošao sam naoružan samo lopatom ka njoj.
– Dobro jutro komšinice, treba li vam neka pomoć? – upitah.
Tada se okrenula. Slatka crvenokosa devojka, oko četrdeset godina, besprekorno našminkana, sređene kose, malo sitnijih usta, ali punijih usana. Bila je mnogo sitnija od mene i veoma zgodna. Ostalo nisam mogao da primetim jer je bila u nekom crnom kaputiću koji ju je skrivao taman do crnih čizmica sa veoma visokom štiklom. Ja sam, sa svojih metar i devedeset i preko sto kilograma, izgledao naspram nje kao džin. Nikako ne mogu da otvorim ovaj katanac. Možete li vi da probate? – reče i pruži mi ključeve.
Nisam ni ja imao šanse da ga otključam. Napolju je bilo -20, a katanac je bio malo stariji i davno mu je istekao rok trajanja.
– Zakasniću! – zacvrkuta drhtavim, promrzlim glasom.
– U kom pravcu idete? – reših da budem džentlmen.
– Do autokomande. – Pa možete sa mnom. Ja idem u Kumodraž. Povešću vas, ako želite. – predložih i vratih joj ključeve.
– Jao, veoma ste ljubazni, komšija. Baš vam hvala. Idem sa vama.
Isterao sam auto iz garaže i krenusmo. Udobno se smestila i stavila pojas. Moj BMW je bio još uvek hladan, ali smo se zajedno uspešno borili sa klizavicom. Bio je svega godinu dana star, imao je pogon na sva četiri točka.
– Hoćete li da vam ugrejem sedište?
Nasmešila se i klimnula glavom.
Nije više mogla da izdrži, a da me ne pita. Pitanje je visilo u vazduhu otkad smo krenuli:
– A gde vi radite kad vozite ovako dobar auto?
– U jednoj stranoj kompaniji koja ima predstavništvo kod nas. A vi?
– Radim kao menadžer u firmi za konsalting.
Mi se nismo ni upoznali.
– Milica – reče i pruži mi ruku.
– Izvinite, baš sam nevaspitan. Miloš.
Uhvatih je za malenu rukicu. Bila je hladna kao led, sa dugim crvenim noktima. Držao sam je duže nego što je uobičajeno za rukovanje. Bilo joj je malo neprijatno i osetih da hoće da izvuče svoju ruku iz moje.
– Dozvolite da vam je ugrejem. Mnogo vam je hladna. Sreća da sam imao automatski menjač, da ne moram da je pustim. Na Gazeli je bio haos, jedva smo se pomerali, ali tu smo se malo raspričali.
Živi u mom ulazu, par spratova ispod mene, već pet godina, a do sada se nikada nismo sreli. Rekoh joj ja bih sigurno zapamtio tako lepu ženu, a ona meni da bi i ona tako krupnog i korpuletnog muškarca. Pokušavao sam da procenim koliko joj je godina. Sigurno je bila starija od mene, ali nisam mogao da odgonetnem koliko, pored šminke. Bila je razvedena i živela je sa majkom i ćerkom.
– Jao, sad mi je baš vruće – reče i raskopča kaput. Bila je poslovno obučena, crveni sako sa belom košuljicom, otkopčanom tek toliko da zagolica maštu, i crna suknja do malo iznad kolena. Mirisala je na neki skupi parfem.
– Izvinite, zaboravio sam da isključim grejanje sedišta. Sigurno sam vam zapalio g… – i tu zamucah.
Slatko se nasmešila i nastavila umesto mene:
– Mislite na guzu?
– Mislim samo na nju… Ustvari, ne mislim samo… Htedoh da kažem nešto drugo, ali sam se spetljao, a ona se i dalje kikotala i uživala u mome objašnjavanju.
U tome stigosmo do njene firme.
– Doviđenja, komšija. Bilo mi je mnogo lepo sa vama. Kako da vam zahvalim za ovu vožnju?
– Tako što ćete se i vratiti sa mnom kući. Nagrada će mi biti vaše društvo. Da vas pokupim u pet na istom ovom mestu?
– Dogovoreno! – reče i zatvori vrata.
Pratio sam je pogledom dok se pela uz stepenice, poželeo da je imam, ali nekako grublje i bezobrazno. To je probudila u meni. Ceo dan sam mislio na nju. Nikad da prođe radno vreme.
Došao sam desetak minuta ranije i parkirao se. Nisam gasio motor. Ludački sam ugrejao auto i sam skinuo jaknu i sako. Ostao sam u košulji sa kravatom oko vrata. Ubrzo sam je ugledao kako silazi, onako sitnim žurnim korakom, koliko joj visoke štikle i neočišćen sneg to dozvoljavaju. Sede pored, ali se odmah malo pridignu, opipa rukom sedište i reče:
– Hoćes li opet da mi zapališ guzu, komšija?
– Vrlo rado! – rekoh i posegnuh za prekidač.
Ona me uhvati za ruku, nasmeši se i prošaputa:
– Nisam mislila tako. Ima i drugih načina za to.
Bio sam malo zatečen ovom njenom slobodom, ali mi je jako prijala.
– Vodim te negde na piće, zaslužio si – prešla je na ti.
Pričala mi je kako je imala naporan dan na poslu i kako nema vremena za sebe, a želi to da promeni. Ali, nema s kim.
– Pa, možemo zajedno da menjamo. I ja to odavno želim da uradim – predložih onako kroz bezobrazni smešak.
– A kako si to zamislio? – upita.
– Samo ti sedi i uživaj. Počinjemo odmah sa tim.
Pogledala me je tako da mi se činilo da bi mi odmah sela na kurac, tu na sred Gazele. Stavila mi je ruku na vrat ispod potiljka.
– Da te malo izmasiram, može? – nije skidala pogled sa mene.
– Naravno. Gde god poželiš. Sav sam tvoj.
Dok me je masirala, kurac mi je pulsirao i mislio sam da će eksplodirati. Zamišljao sam da mi tom malom šakom prelazi preko njega.
Već smo bili kod stadiona crvene zvezde i meni pade na pamet gde da je vodim, Hotel M! Produzio sam samo jos par metara napred do hotela.
– Nisam znala da ovde izlaziš na piće. Malo je neuobičajeno.
– Imaju fantastičan room service. Videćeš – rekao sam joj a da nisam ni trepnuo.
Morao sam da budem bezobrazniji od nje. Upravo je to želela. Parkirali smo se na parking ispred hotela i tada sam primetio da sada ima mnogo kraću, satensku suknjicu i crne najlon čarape sa po jednom uzdužnom crtom sa zadnje strane. To jutros nije bilo tu. Sigurno bih zapamtio. Dadoh na recepciji svoju ličnu kartu i dvadeset eura recepcionerki.
– Pretpostavljam sobu sa bračnim ležajem – bila je preiskusna i nije postavljala suvišna pitanja.
Uzeh ključ. Milica je već pozvala lift. Jedva smo izdržali dva sprata. Bez reči smo se gledali u oči, ali smo već u mislima bili u ludačkom seksu. Otključao sam sobu i taman da stavim karticu u prekidač na zidu, ona mi je skloni, primaknu se i na uvo mi tiho šapnu:
-Nemoj da pališ svetlo, lepše je ovako. Kroz prozor je dopiralo svetlo sa ulične rasvete.
Okrenuo sam se ka njoj i poljubio je. Privukao sam je do sebe da oseti moj nabr..kli kurac. Bacila je kaput na krevet. Ja sam svukao jaknu i sako. Osetio sam da ima čvrste, poveće s-e. Počela je da me ljubi po licu i vratu. Otkopčala mi je košulju i skinula kravatu. Nastavila je da šara usnama po mojim grudima i stomaku. Uhvatila me je za kitu preko pantalona i počela da je mesi. Otkopčao sam kaiš, dugme i šlic i pantalone su mi skliznule na pod. Tada je podigla glavu i pogledala me pravo u oči.
Uhvatila mi je bokseric i svukla ih. Kurac mi nikada nije bio veći. Napalio sam se kao nikada. Poljubila ga je, olizala sa strane a zatim lagano počela da ga stavlja u svoja malena usta, bez pomoći ruku. Sve vreme su joj bile iza mojih kolena. Pušila mi ga je kao nijedna do tad.
Razvaljivao sam je. Jak sam kao bik, vazda sam nešto trenirao, i sad se nisam štedeo. Ložilo me je to što je dosta sitnija od mene i što mogu da baratam sa njom kako poželim. Jebao sam je krvnički. Ječala je, vrištala i stenjala, a onda odjednom zanemela. Počela je da drhti. Svršavala je. Ja nisam prestajao svoj divljački nastup. Navlačio sam je snažno i do kraja. Dugo se njeno krhko telo treslo i uvijalo ispred mene, a onda je ponovo došla do daha i zavrištala:
– Ubićeš me! Pomerila je guzove u stranu i kurac mi je ispao iz nje.
Brzo je klekla ispred mene i počela da ga puši. Opet se navlačila do kraja.
Već je bilo oko devet uveče. Usput mi je priznala da od jutros mašta da me kresne i da je izašla sa posla da kupi mini suknjicu, samodržeće čarape i da je izdepilirala pičkicu. Iako na oko nismo par, mnogo je sitnija od mene, nas oboje baš to jako pali. Ona voli krupnije muškarce, a ja sitnije žene. Od tada bar dva puta nedeljno vozim i dovozim svoju komšinicu Micu sa posla i svaki put malo zakasnimo svojim kućama.