Otisla sam sama na Zlatibor onda je prosao kroz mene kao skija… Otputovala sam sama na Zlatibor. Iznajmila sam stan na trećem spratu sa terasom. Nakon šetnje vratila sam se u stan. Još uvek je sunce bilo jako i obasjavalo moju terasu. Napravila sam sebi hladnu nes kafu, uzela sam svoje cigare i pikslu i izašla na terasu da je pijuckam i uživam u letnjem zlatiborskom suncu. Sedela sam za stolom a sunce me opijalo. Ustala sam i uzela veliki prekrivač sa kreveta i stavila ga na pod terase. Skinula sam sve sa sebe i ggoola legla da se sunčam. Mislila sam nema ko da me vidi. Turisti su na bazenu, meštani na poslu, a uostalom
treći sam sprat, jedino ako je neko kući iz susedne zgrade može da me vidi. Svi su prozori zatvoreni i pomislila sam da sam slobodna. Ležala sam dugo i čitala knjigu koju sam ponela da mi prekrati vreme boravka u samoći. Nakon nekog vremena sa čula da nego doziva: „komšinice, uživate? I ja, u pogledu. Slobodno nastavite da se sunčate, ne smeta mi ni malo, čak naprotiv.“ Nasmejala sam se komšiji sa trećeg sprata susedne zgrade i mahnula. Skrenula sam pogled ka svojoj knjizi, kad sam ga ponovo čula: „Kada vam dosadi sunčanje, izvolite na kafu, ili ću ja rado doći kod vas“. „Važi“ odgovorila sam u i zapalila cigaru. Ponovo sam nastavila da čitam, ali mi reči nisu ostajale u glavi. Misli su mi išle u komšiluk. Ustala sam i otišla do kuhinje da popijem malo vode, bilo je baš toplo. Vratila sam se na svoje mesto i pogledala ka terasi odakle su malopre dopirale reči koje mi još uvek zvone u glavi. Pomislila sam da je komšija ili zaspao ili negde otišao. Otvorila sam knjigu na strani na kojoj sam malopre zastala. Taman mi je pogled uhvatio red gde sam stala sa čitanjem, čuh zvono na vratima. Pomislila sam da dele neke letke ili da je
greška i baš me mrzelo da ustajem. Ponovo zvono. Besno sam ustala i ogrnula neku tanku letnju haljinicu. Otvaram vrata. „Dobar dan komšinice, ne smetam?“ Poznat glas. Komšija od prekoputa. „Ne, ne. Dobar dan. Izvolite.“ Propuštam ga da udje. Dovodim ga do sobe iz koje se izlazi na terasu. Pitam da li želi kafu ovde u sobi ili da sednemo na terasu. Izabrao je terasu, jer je sunce malo oslabilo i nije više tako vruće. Pokupila sam prekrivač sa poda na kome sam ležala i pokazala mu gde da sedne. „odoh da napravim kafu, da li ste za neku vodu?“ „Može. Hvala“. Donosim nam kafe, dve čaše i flašu kisele vode. „Izvolite komšija“ i sedam. Pričamo o nekim običnim stvarima ko je odakle, šta ko radi…itd. odjednom komšija prekida tu običnu i glupu temu, i kaže mi: „Komšinice danas sam ceo dan mislio na Vas. Jutros sam slučajno ostao kući i izašao na terasu, na koju inače jako retko izlazim. Retko, jer nisam ni znao da imam tako dobar pogled. I, oduševljen sam. Nisam verovao šta vidim. Lepu i zgodnu ženu koja se ggoola sunča na svojoj terasi. Dugo sam Vas gledao i obraćao pažnju dal ste sami. Kada sam shvatio da nikoga više nema u stanu skupio sam hrabrost i obratio Vam se. Nisam želeo da propustim priliku da upoznam tu divnu ženu. I sada sam jako srećan. Naravno, ne bih voleo da sada prekinemo ovo simpatično druženje, već ću Vam rado biti poznanik dokle god ste ovde.“ Nasmejala sam se na njegov govor i zahvalila se na lepim komplimentima. Kako je razgovor i dalje tekao u istom smeru i ja sam se otvorila, i priznala da mi je jako prijalo njegovo dobacivanje i poželjan pogled. Pomislila sam svašta, ma uostalom što da ne. Ustala sam i pružila ruku komšiji. Prihvatio je. Blago sam ga povukla, shvatio je, ustao i krenuo za mnom. Ušli smo u sobu jer sada su već mnogi svojim kućama i lako neko može da nas vidi na terasi. Sipala sam nam po piće. Mislila sam to će ga, iako pričljivog čini mi se jako stidljivog, opustiti. Medjutim, moj pričljivi komšija je stegao svoju čašu i ne ispušta je. Tada sam ustala i prišla mu. Kleknula ispred njega i uzela čašu iz ruku. Ostavila sam je na sto iza mojih ledja. Polako sam počela da ga mazim po bbuutinama i dok nije shvatio šta se dešava dlanovima sam prelazila preko njegovog već diggnutog kuuurrca. Otkopčala sam mu farmerke i on ih je svukao do pola, kao da nije hteo da ustane da se ja slučajno ne bih predomislila. Bila sam željna kuuurrca. Kleknula sam na krevet i okrenula mu se ottppooozadi. Od prelepo boollnog iznenadjenja i Tada sam osetila i njegovo svvrrrršaaavanje, toplo prssskkkkanje u svojoj gguuuuzi. Izašao je. Ja sam sela na krevet i rašiiirrrila noge. Nadam se da se vidimo ponovo. Inače, ja se zovem…“ tu sam ga prekinula, „komšija, neka tako ostane“. Laku noć, poljubismo se još jednom i zatvorila sam vrata i zaključala. Tada sam ga jedini i poslednji put videla. Sutradan sam otputovala. Vratila sam se kući.