Očuh sve kao fin, pa na fino… Odrastao sam uz majku, očuha i mlađeg brata u jednom plodnom selu u Posavini. Bili smo primjer idilične i poštene porodice, koja je živjela od svog rada i o kojoj se nije imalo šta loše reći. Biološkog oca nisam stigao upoznati, jer je preminuo dok sam ja još bio u stomaku, a majka se ubrzo nakon što me rodila udala za tatinog najboljeg druga Miru i sa njim dobila mog mlađeg brata Jakova. Ni u jednom segmentu života nisam osjećao nedostatak očinske figure, jer je Miro bio najbolji očuh na svijetu. Vodio me na pecanje, zajedno smo igrali fudbal, brinuli o životinjama, pisali zadaću…

Jednog dana po povratku iz škole, dočekala me komšinica i saopštila kako se moj očuh povrijedio na poslu i da je majka otišla sa njim u bolnicu. Plakao sam kao kišna godina, iako je, na sreću s obzirom sa koje je visine pao, prošao sa lakšom povredom. Slomio je butnu kost, a u bolnici su mu ugradili fiksator te ga pustili na kućno liječenje i odredili strogo mirovanje. Brigu o očuhu sam dobrovoljno preuzeo, kako bi majka mogla da nastavi da radi i obezbjedi nam sve što nam je potrebno dok Miro ne prizdravi. Ne mogu vam opisati koliko sam uživao u trenucima koje sam provodio njegujući ga. U suštini nikada nismo očuh i ja imali toliko zajedničkog slobodnog vremena.

Bio je raspust, vrelo ljeto, brat je bio kod svog strica u Zagrebu, a majka na sezoni na moru, a ja i očuh se nismo odvajali. Spremao sam mu jela koja najviše voli, baš kao što ih majka sprema i hranio ga zalogaj po zalogaj. A našlo bi se vremena i da pojedemo nešto slatko u toku dana. Moj očuh Miro je sve vrijeme bio nag. U nekim drugim okolnostima možda bi nam njegova nagost stvarala nelagodu, ali sada je bila potpuno pridodna. Obožavao sam naše svakodnevne rituale koje smo ponavljali i po nekoliko puta dnevno, posebno kada bih vanglu napunio vodom i sapunicom u koju bih natapao spužvu, a zatim tom istom spužvom nježno prelazio svaki pedalj njegovog razvijenog i kudravog muškog tijela. Najduže bih se zadržavao oko pranja uda, koji je i u opuštenom stanju plijenio svojom veličinom i moći. Koristio bih svaku priliku da ga dodirujem… Bilo da ga smiještam u patkicu i pažljivo posmatram kako je ispunjava žutom tečnošću, bilo da ga mažem kremicama… Po uzdasima sam osjećao da mu moji dodiri gode i da očuh jednako kao ja uživa u njima, ali je vješto kontrolisao svoje nagone. Sve do jednog jutra koje će promijeniti naš odnos zauvijek…

Ustao sam u običajeno vrijeme i odmah otišao do očuhove sobe, da provjerim da li mu nešto treba prije nego odem da spremim doručak. Zatekao sam ga kako briše stomak vlažnom maramicom. Malo sam se iznervirao jer ne volim kada se zamara pa sam ga povišenim tonom pitao šta to radi.
– Izvini Maki, jaja su mi puna, želio sam da si malo olakšam i samo sam ti napravio posla, sav sam se ulijepio – izgovorio je posramljeno poput djeteta kojeg majka gradi jer je polupalo njenu omiljenu vazu.
– Pa dobro očuh, zašto sam ja ovdje? Ako se osjećaš napeto i trebaš da se olkašaš u koje god doba da to bilo slobodno me pozovi, zašto se zamaraš kad znaš da ne smiješ?
– Učinio bi to za mene? – upitao me je očuh suznih očiju.
– Nema toga šta ja za tebe ne bih učinio. Uostalom ostali smo sami. Jednom drugom smo sve na svijetu, barem dok se njih dvoje ne vrate – rekoh mu kroz kurvinski smijeh.
– To je zapravo ono što ja već jako dugo želim. Da jedan drugom budemo sve na svijetu. Samo ti i ja. Bez nekog trećeg ili četvrtog. Otkako brak sa tvojom majkom ne ide u istom smijeru kao ranije, trpim i čekam nešto, a ni sam ne znam šta. Mislio sam ako tražim razvod, da će otići i odvesti vas. Jakova znam da bih viđao, a za tebe me je bilo strah Maki. Ne bih si mogao oprostiti da odeš od mene zauvijek. Ti si potpuno moj. U meni si. Još od petinga koji smo imali kada sam nakon posla došao kući pijan, a ti si se ušunjao u krevet i g.. u smjestio u moje krilo. Sjahao sam sa svog ljubavnika i kleknuo pred njegovim tako snažnim, a tako ranjivim tijelom. Halapljivo sam zgrabio kurčinu koja je mirisala na sapunicu i cijelu je gutao. Dok sam mu pušio nježno,  očinski me je mazio po glavi i sten..o od za.ovoljstva dok nije riknuo kao zvijer i ispunio mi grlo svojom sjem..om teč..šću, koju sam g..ao poput svog omiljenog smutija.