Pre par meseci, jednog divnog prolecnog dana, dogovorila sam se sa nekom ekipom da se proteramo na jednom in mestu. Namontirala sam se kao prava spon.orusica i pesaka krenula ka mestu, gde je trebalo
da me pokupi drustvo. Prolazeci kroz obliznji park dozivela sam jedno, do tada za mene, neverovatno iskustvo. Ugledavsi me u gotovo providnoj suknjici, koja je pri dejstvu vetra otkrivala pola du.et., jedan
sredovecni strokavi klosar na klupi u parku je izvadio svoj sm.dlj.vi zapusteni k…. i poceo da ga d… Toliku prestravljenost nikad nisam osetila. U tom trenutku u parku nije bilo nikog, pa sam potrcala na tankim stiklama koliko me noge nose, rirzkujuci da se sva polomim.