Stidljiva ali udata… Tokom mog boravka u jednom mestu u Srbiji,sticajem okolnosti upoznao sam jednu ženu,udatu. Radila je u jednoj trgovini gde sam svraćao nekoliko puta. Plavušica,nekih četrdesetak godina. Delovala je stidljivo,al se uvek osmehivala. Valjda radi posla. Primetio sam da ide peške sa posla,a nekad joj dođe muž po nju. Da ne dužim više.
Reših da je probam m vati,nešto mi govorilo,da joj fali malo zabave.Ne znam zašto,ali tako se na kraju ispostavilo. Jednog dana joj priđem predstavim se. I tako se upoznamo. Ponudio sam joj prevoz,mada sam imao iznajmljen stan na drugom kraju. Nije htela. Nekolika dana joj je dolazio muž,a posle je išla i peške. Nisam baš svaki dan pratio,al sam imao želju da je nekako odvedem negde i poj em. Jedno popodne je kiša baš padala,ona izašla,kao da je očekivala nekog,al ništa. Ja sam,naravno bio tu. I kao slučajno naiđem,ponudim se. Ušla je u auto. I dovezao sam je do njene kuće. Ponudio sam joj da negde svratimo na kafu. Odbila je. Kulturno zahvalila kad sam je dovezao i izašla.
Opet se namestim da je povezem,sad već nekako lagodnoje prihvata. Al opet samo do kuće,i ništa više. Treći put,ista priča,odbije me za piće,mora kući. Al mi dade broj telefona. Pitam kad smem da joj se javim. Kaže,uvek. Nije muž ljubomoran. Nešto mi to već kao neki signal. Ne proverava me. Posle,naveče
pošaljem poruku.
Laku noć,sa smajlijem. Dobijem smajli za uzvrat. Ujutru opet pošaljem poruku za dobro jutro. Odgovori mi. Vidim,ulazi u priču lagano. Pitam da je naveče pokupim sa posla,ne odgovara mi malo duže. A kasnije napiše,važi. Uzvraćam sa smajlijem i dobijem srca nazad. Vidim da je pročitala,ali ne odgovara. Možda nema vremena,radi. Čekam strpljivo.U neko vreme mi napisa expoze. Da je ud ta da ima obaveze,mu a,decu,bla bla.
Nije odbila,više je pisala o sebi. Tu je malo opustim. Kažem,znam da si ud ta. Ne bih te nikad ugrozio. Disk tan sam. Možeš uvek sve da prekineš. Pitam da je pokupim sa posla.
Pristaje. Pokupim je. Krenemo,vozim. Mahinalno joj dodirnem ruku,ne cima se.. Malo sam je držao za ruku i onda je povuče. Moraš li kući. Kaže,moram. Krenem da je poljubim kad je izlazila. Prihvata. Mali,sočan polju c,us e na u ne,bez je ika. K c mi već napet. Odoh kući da dr m. Kasn ije joj šaljem poruku da mislim
na nju. Odgovara da je obostrano. Pitam,gde ti je muž? Kaže,spava. Jbg,mogla si ostati još malo sa mnom. Mala pauza,i odgovara,sutra veče. Reći ću,da sam radila duže. Popis,neki.
Sutradan je kupim sa posla. Pitam”do koliko radiš” Kaže do 12. Imamo dva sata. Ona se smeje”imamo”.Krećem. Pita,gde idemo?Gde god,samo kaži!Kaže da se sklonimo negde. Neće na piće. Plaši se da je neko ne vidi. Onda kod mene. Ulazimo kod mene. Radili smo sve sto nije radila sa svojim muzem, bila je stidljiva ali je zelja bila jaca da se ogresi…