Kod mosta… Muž i ja smo se vraćali kolima od prijatelja sa slave. Vozio je pažljivo, bez obzira što je malo popio. U putu nas je uhvatilo nevreme, pljusak je bio jak, i baš u trenutku kada je grad počeo da pada prolazili smo ispod mosta. Stao je u mestu i ja sam se baš trgla i uplašila, je a a sam mu sve po spisku.
Ipak, objasnio mi je da je stao ispod mosta kako bi izbegli grad, i da je najbolje da baš tu u kolima ispod mosta sačekamo da prođe oluja. Brzo sam počela da se nerviram što stojimo u mestu, a on je odjednom zatražio da mu po u m, tu u
kolima kaze da sp rm luče hormon sreće. Nakon obavljenog posla primetila sam da nam se u međuvremenu pridružilo još automobila koja su se tu krila od nevremena, isto kao i mi. Svi su gledali ka našem autu, a meni je to sve bilo smešno