Kasno sam shvatila da mi je dečko muška sponzoruša, a ja dežurna budala. Živim samostalno i uzdržavam se godinama, bez ičije pomoći. On živi kod svojih, jede na njihov i moj račun, oblači se i zabavlja na moj račun. Njegovi nisu pri novcima da ga uzdržavaju pa je često kod mene (iako ni ja nisam pri novcima jer sam blagajnica i podstanar, ali se uvijek potrudim da imamo oboje). Već mu je 30 godina, a i dalje krivi i državu i društvo jer nema novca. Ne želi raditi “jadne” poslove jer “nije za to 17 godina išao u

školu.” Isto tako ne želi raditi nešto u struci jer je to “za debile sa hemoroidima.” Pritom je toliko vješt manipulator da, svaki put kad dođemo na temu da ga ne mogu toliko izdržavati, uspije okrenuti priču na način da meni nabija grižnju savjesti i prikazuje me kao materijalisticu kojoj su samo bitni novci te jadnicu koja ga šutira kad je na dnu, umjesto da mu bude podrška. Već me sramota reći koliko smo godina u vezi, a još se nisam dozvala pameti.

(Visited 2,845 times, 1 visits today)